Durmitor

5/28/2015

nadjite me na fejsu:   Putoljub

Prelepi predeli Durmitora dočekali su nas u svom punom sjaju, osunčani toplim avgustovskim suncem. Čudesna planina, nestvarne lepote ukazala nam je gostoljubivost i omogućila nam da se bez problema uspnemo do vrha Bobotov Kuk.

Nije da muški članovi tima nisu sumnjali u mogućnost nas par žena da dodjemo do vrha. Ali nisam razumela zašto bi to bio problem. Priroda te sama zove da ideš napred. Lepota ti se uvuče pod kožu, a ti ideš i ideš samo sa željom da osetiš još tog mira, spokoja, zelenila ....I ne primetiš kad si stigao do samog vrha....Dobro, postoji par deonica oko kojih moraš svojski da se potrudiš, i uključiš svoje sposobnosti veranja po stenama, ali i to se začas prevaziđe, a moj um je opet upadao u meditativno stanje u kom je uključena samo jedna sposobnost-uživanje.
Nego da se vratimo na našu priču:

Poreklo imena Durmitor nije pouzdano utvrđeno. Po nekima, reč Durmitor je romanskog porekla. Izvedena je od latinske riječi  spavati, jer su navodno rimski legionari, prolazeći tim krajem pitali “da li planina spava“. Prema drugom tumačenju ime potiče iz keltskog jezika, i znači “voda sa planine“. U svakom slučaju, radi se o imenu , koje su nasledili Sloveni dolazeći na ovaj prostor.
Durmitorsko područje je ustvari prostrana visoravan na oko 1500m nadmorske visine. Presecaju ga duboke kanjonske doline Tare, Drage i Sušice.
Pored Tare smo uživali kasnije, u povratku. Priču o mostu na Tari možete pročitati ovde.

Mnogo raznovrsnog planinskog bilja raste na ovoj planini. Zabeleženo je i prisustvo velikog broja enedemskih vrsta.
Polazeći od bogastava i specifičnih vrednosti Nacionalnog parka Durmitor  izdvojeno je sedam područja sa posebnim režimom zaštite . Reka Tara je 1977. godine upisana u ekoloski rezervat biosfere sveta, čime je zaštićena međunarodno usvojenom konvencijom. Nacionalni park Durmitor je 1980. godine proglašen za svetsko prirodno dobro i upisan je u registar svetske kulturne i prirodne baštine, koja se vodi pri UNESCO-u.
Neobični tektonski oblici privlače planinare sa svih strana. Durmitor je upravo i poznat po njima- to su šareni pasovi. Čudesan je osećaj posmatrati ove stene talasasto izmešane sa zelenilom. Nekako podsećaju na poslastice koje je priroda pripremila ljudima koji umeju da u njoj uživaju.












Sam uspon na Bobotov Kuk , može biti problematičan za one koji se plaše visine. Ipak vidik sa ovog vrha je nezaboravan, zahvata široko područje u radijusu od nekoliko stotina kilometara, i veliki je izazov za sve planinare.



You Might Also Like

1 коментара

  1. ja sam letos bio 3 dana na durmitoru...prsten oko planine oko 82 km, biciklom, kao i osvajanje prutasa...nezaboravno iskustvo

    ОдговориИзбриши

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.

Instagram