Prilep
5/04/2014
Nastao na mestu nekadašnjeg antičkog grada Stiberra, koji je kasnije bio pod vlašću Rimljana,
pripadao Bugarskom carstvu a zatim srednjovekovnim srpskim vladarima. Bio je i
deo Dušanovog carstva, gde je car Dušan izgradio svoj dvorac i voleo često da
svraća.
Poznat kao prestonica Marka Mrnjavčevića koji je vladao ovim gradom i zapadnom Makedonijom sve do pogibije 1395. godine.
Centar grada
ispunjen je skulpturama. Izmedju ostalih, tu je i spomenik posvećen Tošetu
Proeskom.
Iz centra, jako je vidljivo Markovo Kale, smešteno medju stenama neobičnog oblika.Odlučismo da se uspnemo do njega.
Freska Marka Kraljevića, na ulazu u manastir, privukla mi je pažnju. Marko u usponu snage, okrunjene glave, prikazan na levom stubu pokraj ulaza, a sa desne strane, njegov otac Vukašin Mrnjavčević. Smatra se da je naslikana odmah posle Maričke bitke i pogibije Vukašinove.
Iznad manastira zlokobno su se nadneli komadi stena. Kao da će svakog trenutka da se skotrljaju. Monahinje nam objasniše da su vezani sajlama, da bi se sprečilo da usled dodatnih odrona unište manastirske zgrade.
Poznat kao prestonica Marka Mrnjavčevića koji je vladao ovim gradom i zapadnom Makedonijom sve do pogibije 1395. godine.
Meni poznat kao mesto gde se proizvodi tutun-duvan. Ova kultura počinje da se uzgaja kada su Turci došli na vlast, i kasnije postaje dominantna.
Iz centra, jako je vidljivo Markovo Kale, smešteno medju stenama neobičnog oblika.Odlučismo da se uspnemo do njega.
Žice nam kvare fotografije brda. Razvučene su svuda okolo. Ali ujedno, može se slikati i nešto ovako:
U podnožju pase
konj, a malo dalje naidjosmo i na magarence. Stariji meštani stoje na dovratku
svoje kuće. Kada pokušasmo da ih slikamo zaustaviše nas: „Ako ste iz Srbije,
zabranjeno slikanje“. Zbunismo se. Pa mi nikada nismo bili u zavadi sa
Makedoncima. Ustvari, dekica je u davno vreme služio vojsku u Srbiji i to tri godine,
pa zbog toga ne voli našu zemlju.
Počesmo da se
penjemo ka brdu.Neobične stene, koje jako podsećaju na one iz Portugalije, sa
vrha Serra di Estrela. Markovo Kale je tvrdjava koja se ubraja medju pet
najbolje utvrđenih tvrđava na Balkanu. Dobila je ime po Marku Kraljeviću, junaku
opevanom u toliko srpskih pesama. Zidine od krečnjackog maltera su siroke oko 1 metar. Po nekim istorijskim
izvorima, do sredine 14. veka ili čak kasnije je samo 40 vojnika branilo ovu
tvrđavu.
U podnožju
tvrdjave nalazi se manastir sv. Arhangela Mihajla. U manastiru je
zabranjeno slikanje. To je ženski manastir, i trenutno ovde živi šest
monahinja. Unutar manastira postoji izvor vode, koja se smatra lekovitom. Neki
prijatan mir obavija ovo mesto, i pored našeg žamora.
Freska Marka Kraljevića, na ulazu u manastir, privukla mi je pažnju. Marko u usponu snage, okrunjene glave, prikazan na levom stubu pokraj ulaza, a sa desne strane, njegov otac Vukašin Mrnjavčević. Smatra se da je naslikana odmah posle Maričke bitke i pogibije Vukašinove.
Iznad manastira zlokobno su se nadneli komadi stena. Kao da će svakog trenutka da se skotrljaju. Monahinje nam objasniše da su vezani sajlama, da bi se sprečilo da usled dodatnih odrona unište manastirske zgrade.
Nažalost nismo
imali više vremena za obilazak, ali i ovo je bilo dovoljno da mi Prilep ostane
sećanju kao lep grad, vredan obilaska.
freska Marka Kraljevića-skinuto sa neta
0 коментара
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.