Most na Djurdjevića Tari

8/20/2014

S obzirom da su naši saputnici odlučili da isprobaju zipline preko kanjona Tare, zastali smo ovde, po povratku sa Durmitora. Tako smo dobili priliku da uživamo u lepoj tirkiznoj boji reke i zelenilu koje je okružuje.
Nestvarno lepe boje igraju u našim očima. U svo to zelenilo utapa se i konstrukcija mosta, koja i ako čelična, čini ukupan prizor još moćnijim.
Veliki betonsko-lučni most projektovao  je jedan od najvećih građevinskih stručnjaka Kraljevine Jugoslavije, ing. Trojanović. Građen je 1938/40. godine. Kada je dovršen, bio je najveći drumski most od armiranog betona u Evropi i jedan od nekoliko najvećih i najlepših saobraćajnih objekata ove vrste u svetu. Svojom snažnom petolučnom konstrukcijom, od koje je glavni luk s rasponom od 116 metara, uzdiže se nad kanjonom dubokim preko 150 metara.



U vreme Drugog svjetskog rata, da bi sprečili prelazak neprijateljskih jedinica u Crnu Goru , partizani su srušili jedan luk mosta.  Tada je srušena konstrukcija poslednjeg malog lučnog otvora u dužini od 44 m, dok su ostali djelovi mosta ostali neoštećeni.  Posle oslobođenja, most je saniran i služi današnjim generacijama.

U blizini mosta razvučena je sajla, i uzvodno i  nizvodno. Oni koji imaju dovoljno hrabrosti i avanturističkog duha, mogu da se oprobaju u spuštanju niz sajlu, sa jedne obale na drugu.



Kanjon Tare najdublja je klisura u Evropi, a duž kanjona pruža se stoletna borova šuma,poznata kao Crna poda.
Posle uživanja u lepotama Tare svratili smo do izvora reke Ravnjak, koja posle par kilometara postaje utoka reke Tare.
Uz izvor reke napravljen je restoran. Svež vazduh, hlad i huk vode osvežio nas je pred nastavak puta.
Nešto dalje, vidikovac-restoran sa pogledom na Mojkovac.



You Might Also Like

0 коментара

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.

Instagram