Murano i Burano

8/24/2014

Malo ko od turista zna, da posle posete Veneciji može da svrati i na obližnja ostrva Murano i Burano, koja su meni bila mnogo upečatljivija od već svud izreklamirane Venecije.
Ova dva ostrva sačuvala stari duh venecijanskih stanovnika, i manje su komercijalizovana od ovog poznatog grada.
Nije vam potreban nikakav vodič, do ostrva se iz same Venecije stiže veoma lako. Uhvatite vaporeto pa njime otplovite najpre do Murana a zatim i do Burana. Celokupan obilazak traje oko tri sata.

Murano je ostrvo poznato po proizvodnji stakla. Po celoj Veneciji najskuplje i najtraženjije je upravo ovo staklo i predmeti koji se od njega izradjuju. Već po izlasku iz vaporeta, ponudiće vam da udjete u jednu od radionica za proizvodnju stakla, gde  možete videti  kako se proizvode veoma lepi stakleni predmeti. Ja sam bila oduševljena sa kojom je veštinom i spretnošću majstor izvajao staklenog konjića.




U poslednje vreme postoji pravi nalet kinsekih jeftinih kopija, koje murano majstorima opasano ugrožavaju proizvodnju.
Proizvodnja murano stakla datira još iz 13.veka kada je ovo bilo jedno od glavnih izvoznih artikala Mletačke republike. U ovom period, vlasti su ih izolovale na ostrvo Murano, ne bi li u tajnosti sačuvale njihov zanat.Donešena je uredba da se proizvodjačima stakla zabranjuje napuštanje Mletačke republike, svaki kontakt sa strancima, a obavezuju se da do kraja života moraju da se bave istim zanatom. Proizvođači stakla su uživali i  beneficije: imali su status privilegiranih građana kojima je dopušteno nošenje mačeva (poput plemića), protiv njih nije bilo moguće podizanje ikakvih tužbi, a njihove kćeri udavale su se u najbolje venecijanske porodice.
Zanimljivo je da je crveno murano staklo skuplje od ostalih. Naime, staklo se boji određenim otopljenim metalima i mineralima, a slavna muransko crvena boja dobija se tako što se u vruću žitku staklenu masu meša zlatna prašina.

Burano je poznat po jarko obojenim kućama. Legenda kaže da se žene bojile kuće u različite boje ne bi li ih njihovi muževi ribari iz daleka razaznali, kada se vraćaju sa mora kući.





 
Druga priča tvrdi da je nekada davno svaki novi vlasnik kuće morao  da podnese zahtev upravi gradića Burano koja je odlučivala u koju boju on sme da oboji svoju kuću. Vlasti Burana želele su delić slave Venecije i susednog ostrva Murano, poznatog po staklu. Odlučili su da će jarko obojene kuće biti njihov zaštitni znak i čuvar lepote. Njihova nadanja su se i ostvarila i zato je danas Burano najobojenije ostrvo na svetu.

Ribarstvo je bila glavna privredna grana ostrvljana sve do 16. veka, kada se umešnost i lepota čipke, koje su vezle njihove žene pročula svuda. Otada je čipka postala jedna od glavnih izvoznih proizvoda.
Medjutim malo po malo stanovništvo se raseljavalo, tradicija pravljenja čipke se izgubila. Zato je 1872.godine  otvorena škola čipkarstva pa se znanje vezenja čipke prenosilo dalje. Danas je Burano najpoznatiji po svojim proizvodima od čipke (koja je danas veoma skup suvenir iz Italije).






Koliko je ovde mirno i drugačije u odnosu na vrevu i gužvu Venecije, svedoče i ove slike. Posle okrepljujućeg sladoleda, većina turista svoj mir je nasal na obližnjim klupicama. To bi u Veneciji, složićete se, bilo nemoguće.




 

You Might Also Like

0 коментара

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.

Instagram