Vlasina

10/06/2015


Neobično prostranstvo plavetnila,s kojim se danas  srećem prvi put izbliza, kupalo se u blistavo-sunčanom danu. Dosta ljudi, posetilaca iz Srbije i Bugarske šetalo se ili sunčalo na obalama ovog lepog jezera.
Smešteno na jugo-istoku Srbije, u blizini Opština Surdulice i Crne Trave, 27km od Vladičinog Hana ,na nadmorskoj visini od 1213 metara. Predstavlja zaštićeno područje izuzetnih odlika koje se nalazi u središtu zelenih vrhova Besne Kobile, Gramade i Čemernika. Zauzima površinu od oko 16 km2 i najveće je veštačko jezero u Srbiji. 
splav na Vlasini


Deo plaže na kojem obično odmaraju posetioci koji na kratko obiđu Vlasinsko jezero





kućice za ptice
Jezero okružuje prostrana visoravan pašnjaka, livada i šuma breze i kleke. Nežne breze štrkljasto streme ka nebu.
Na više mesta, zaštićen brezama, formiran je zaklon za ljude ali i za ptičice, kojih ovde ima u izobilju. I to ne samo malih...bela i siva čaplja ovde su odomaćene...Mi smo imali sreće da naiđemo na sivu. Mirno je stajala na drugoj obali, ne pokazujući da nas uopšte primećuje.

Jezero je nastalo izgadnjom brana Vrla I i Vrla II, na mestu nekadašnjeg vlasinskog blata punog trske. Izgradnja brana započela je 1946, a završena 1949. godine. Odmah nakon gradnje započelo se sa punjenjem jezera.
Poput drugih jezera u Srbiji, i za ovo jezero nikla je u narodu legenda:„Nekada davno je u jezeru živeo „ vodeni bik “ koji je često izlazio noću iz vode na obalu, pasao travu i ubijao goveda seljanima koja su oko jezera pasla travu. Kako je poubijao mnogo goveda i zadavao seljanima veliki strah, neki kovač se dosetio da svom volu okuje rogove gvožđem i pusti ga da pase kraj jezera. Kad vodenjak izađe iz vode i polete ka kovačkom volu, ovaj ga probode okovanim rogovima te se vodeni bik vrati u jezero i više se nikad nije pojavio, već samo 1875 . godine pred rusko – turski i srpsko – turski rat, kad se iz jezera čula rika bika da se tresla cela okolina, a iz vode su izbijali veliki mehuri .“
Ne dao nam bog da se rika opet začuje iz jezera, označila bi zasigurno kakvu grdnu nevolju.
Zasad je oko jezera sve mirno, goveda pasu bez trzanja, čuje se samo šaputanje lišća breze i pokoji utišani govor ribara..


Na jezeru se možete provozati iznajmljivanjem pedaline, a ima i dosta čamaca, možda će vas neko od vlasnika odvesti do plutajućih ostrva.



Puno je rastinja i lekovitih biljaka koje možete naći na ovom području. Još uvek ne urbanizovano, privlači one koji vole isključivo prirodu. Nažalost, kao i sve ostalo u našoj zemlji, nije previše čisto, naročito tamo gde se sakuplja veći broj ljudi.

siva čaplja



Podizanjem nivoa vode prilikom formiranja Vlasinskog jezera, sa dna se podigao treset, produkt vekovnog raspadanja mahovina tresetica i stvorio velika plivajuća ostrva , koja su danas zaštitni znak Vlasinskog jezera. Pri visokom vodostaju,  ostrva se prosto podižu sa dna Vlasinskog jezera i slobodno plivaju od jedne ka drugoj obali kao veliki plutajući splavovi.  
Nažalost, sa obale nismo mogli da ih uočimo, možda nekom drugom prilikom.
Zasad sam bila zadovoljna da uživam u miru, tišini, mreškanju vodenog prostranstva, i idiličnim slikama koje su se pojavljivale na kom god delu jezera da smo se našli.


ribar na Vlasini




You Might Also Like

0 коментара

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.

Instagram