Fatih

8/03/2021

Ovaj deo Istanbula je malo dalji od centralnog gradskog jezgra starog grada, ali vredelo je što smo se pomučili da ga obidjemo. Zapravo, nalazili smo se u severozapadnom delu samog Carigrada, van gradskih zidina.

Razmišljali smo se da li da organizujemo ovaj obilazak,ali nismo se pokajali (čak i kada smo videli da je Chora zatvorena).  Kraj oko Chore je lep, sačuvao je u sebi i par drvenih kuća, ali smo otkrili još dve bitne znamenitosti:Palatu Porfirogenita i Mihrimah džamiju.

1. Chora (Karyie džamija)

Njeno ime u prevodu znači Crkva sv. Spasitelja na selu. Poslednji deo grčkog imena-Chora (na selu, van zidina grada) postao je skraćeni naziv crkve. Postoji još od IV veka, a pretvorena je u džamiju u XV veku. Čudni su bili njeni putevi. Pretvorena je u muzej za vreme Ataturka, Erdogan je naredio da opet postane džamija, ali se od toga odustalo zbog nedostataka značajnih verskih elemenata. Sada je rekonstruišu, a šta če postati, još se ne zna.


Poznata je po svojim lepo očuvanim freskama i mozaicima koje je sponzorisao Teodor Metohit, čuvar njene riznice, u XIV veku. Na jednom zidu crkve prikazan je darodavac (obučen u kaftan i sa turbanom na glavi!), kako predaje crkvu Isusu Hristu. Na mozaicima su predstaljeni prikazi iz života Isusa Hrista i Device Marije.

2. Kraj oko crkve

Ovaj deo Istanbula je sačuvao svoj šarm, neopterećen najezdama hordi turista, pa možete osetiti taj turski duh na svakom koraku.

Najviše su mi se svidele stare drvene kuće, odenute u novo ruho u neposrednoj blizini crkve.

Pored crkve, nalazi se lep kafić gde smo probali  neobičan specijalitet iz Anadolije. Poslastica se zove katmer, i punjena je slatkim kajmakom, pomešanim sa pistaćima, pa je pržena i prelivena šerbetom. Jako je ukusna i nije previše slatka, kao baklave, recimo.


Tavuk kanat su pileća krilca u turskoj verziji, sa mnogo povrća i dodataka. Ovaj obrok je izazvao da se mnoštvo mačaka sjati oko nas. Koliko god smo se trudili, nismo ih mogli oterati, bar dok ne sažvaćemo prve zalogaje i ne ostane nam nešto za njih. Tako smo , posle pretnje, molbe, vikanja pissss, beži i čega sve ne, prionuli na brzinsko konzumiranje hrane, da bi što pre njima dodeli naše ostatke. Tako je to u Istanbulu, gradu koji podjednako pripada mačkama koliko i ljudima.


3. Palata Porfirogenita

ostaci vizantijskih zidina

izgled Porfirogenitove palate


Jedina očuvana palata iz vizantijskog perioda nalazi se na pet minuta hoda od Chore. Potiče iz XII-XIII veka i pripadala je kompleksu carskog dvorca Vlahern. Posle pada Carigrada u turske ruke, služila je kao konjušnica i staja za čuvanje slonova i kamila, potom kao bordel, a na kraju, pre nego je prepuštena propadanju, bila je smeštena fabrika keramike. Danas je palata obnovljena, služi kao muzej i za nju se ne plaća ulaz.

Ako ništa drugo, zaista je vredelo da je posetimo jer smo osetitili vizantijski duh kako provejava između zidova, prisetili smo se da je nekada, pre Istanbula postojao Carigrad, jedan od najmoćnijih gradova starog sveta. Vizantijski carevi uživali su u luksuzu, bili okićeni zlatom i kadifom i imali prekrasan pogled na vodu Zlatnog roga. 
pogled na Zlatni rog sa terase palate

4. Mihrimah džamija

Mada nam obilazak ove džamije zaista nije bio u planu (jer smo imali dve za danas), ipak je nam je bilo žao da propustimo priliku, s obzirom da je jako blizu).




Mihrimah je, za one koji ne znaju, bila ćerka sultana Sulejmana Veličanstvenog i njegove žene Hurem , a u istoriju je zapisana kao najmoćnija osmanlijska princeza.Njeni ime znači Sunce i Mesec, i kažu da ju je Sulejman obožavao. Kao mlada devojka putovala je sa svojim ocem kada je išao u pohode, a istoričari su zabeležili da je bila obrazovana, visprena i vatrenog duha. Bila je i jedna od najpoznatijih ženskih pokroviteljki, gradila je džamije, bolnice, fontane, a učestvovala je i u političkim dešavanjima. Lično je finansirala izgradnju 400 brodova, da pomogne svom ocu Sulejmanu u borbi protiv Malte.

Njenu džamiju je projektovao, moj obožavani, arhitekta Sinan, a smeštena je u blizini vizantiskih zidina, na vrhu šestog brda u Istanbulu. Ima terasu koja gleda na ulicu, a velika površina unutrašnjih zidova pokrivena je prozorima, što je čini jednom od najosvetljenijih Mimarovih dela. Kažu da je takođe jedno od najsmelijih i najoriginalnijih Sinanovih dela. Nekako sam baš imala utisak da sam ušla u džamiju koju je naručila žena. Puno vitraža, nežan enetrijer, crveni tepih, sve u potpunosti različito u odnosu na džamiju njenog muža, Rustem paše (vidi ovde).



Obilazak smo nastavili sa još dve džamije, o tome pišem sledeći put.

Pozdravlja vas 

Putoljub


You Might Also Like

0 коментара

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.

Instagram