Vrmdža

3/23/2015

nadjite me na fejsu:   Putoljub
Prvi prolećni dan, treba ga dobro iskoristiti. Pogotovu kad je obasjan Suncem kao ovaj današnji.
Usput prolazimo pored Bovanskog jezera u kom se ogledaju vrhovi Rtnja, još uvek pod snegom.

Naš cilj je selo Vrmdža, u blizini Soko Banje.Neko tvrdi da je selo dobilo naziv po vrmu-posudi sa kojom se zahvatala voda, zato što se u seoskoj kotlini zardžavala voda, a neko po vrnjcima, izvorima kojima selo obiluje...zaista, ne sećam se da sam ikad posetila mesto sa toliko vode.../imaju oko 40 izvora/
Neobiča bicikla u jednom od seoskih dvorišta-služi kao eksponat :-)
još nešto što sam primetila na samom ulazu-fasade kuća, iako stare, lepo su ukrašene, mnogo više nego fasade kuća u drugim selima
Prva tačka: okupljanje oko seoske škole. Iznad krova viri stena, koje odvlači pogled. Zovu je  Latinski grad i odavde se širi vidik ka Sokobanjskoj kotlini.

U dvorištu škole vrvi od ljudi. Puno dece-dakle, staza neće biti ni preteška ni zahtevna.
Staza je kružna. Priroda se još nije dovoljno probudila, ali je lepo, oseća se dah proleća.
Mučilo nas je jedino blato koje nam je na pojedinim deonicama usporavalo kretanje.
Sledeća tačka nam je etno vodenica. Lepa gradjevina namenjana svakom putniku namerniku, gde se možete odmoriti i kupiti sveže mleveno brašno. Deda Mija je pravi vodeničar-sa brašnom rasutim po odeći i kosi. Rečica vrluda puneći se iz izvora oko nje i pokreće vodenični točak.
Na ogradi pored vodenice nanizani stari ćilimi bogati šarama.


Odmaramo se pored jezera. Po kazivanju starih ljudi, nastalo je posle strašne provale oblaka. Bujice su u udolinu sjurile gomile sena i njime zapušile duboku rupu u zemlji. Sada se voda u jezeru obnavlja sa malog nepresušnog izvora u blizini i od kiša i snegova. Ovoga puta nivo vode u jezeru se povećao i potopio senike i klupe pored jezera.    
Pre silaska u selo naleteli smo na grupu stena koje su tako mamile da se uzveremo na njih. A pogled, pogled je bio fantastičan!

Kažu da je zabeleženo u starim knjigama da je jedan trgovac nekom vojvodi pričao: „Priča se čudo o Beogradu. Ne  znam, nisam video - al’ ja ne bih poželeo drugog raja od Vrmdže.“

Nisam videla selo koje je ovako formirano...podeljeno je  na mahale ogromnim stenama...oko svake stene ukrug nanizano više kuća...a blizu svake kuće obilje vode...
 
Veliki broj ljudi zbunio je tih dvestotinak meštana koji ovde žive....stariji, željni priče, izašli su u dvorišta i pozdravljaju planinare, sa svakim razmenivši po par rečenica...
Pozdravljamo staricu koja stoji iznad puta, vireći kroz betonsku ogradu svog dvorišta...,"Lepo vam je ovde, bako"..."jeste, jeste, zato nam se i doseljavaju ljuda sa strane"...."a odakle bako?" ...."pa odasvud".."najviše iz Zaječara i Beograda"....
Zaista..nailazimo na par novih kuća, i nekih raskošnih, lepo sredjenih....kao kontrast onim starim, naherenim od vremena...
nalećemo na staricu koja čuva ovce....i sa njom razmenjujemo par reči..klasična slika naših sela...mladih niotkud...

Crkva sv. Trojice stoji na vrhu brda u selu. Mala seoska crkva, pored koje se nekad nalazila i stara škola...sad su samo ruševine...
Pored crkve muzej..
Danas je sve je živo...kao nekad na poselima...čak je i muzika tu, pa i kolo...





Izad muzeja opet stene...i opet mame da se ponem na vrh...

Divno proveden prolećni dan! 
Iskreno preporučujem da ako vam se ukaže prilika, nikako ne preskočite ovo mesto!

You Might Also Like

2 коментара

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.

Instagram